Stray – recenzija

Neupadljivi protagonist – normalna mačka u ne tako normalnom znanstveno-fantastičnom svetu u kojem ljudi odavno više nema,  zvezda je igre.

Ali iznenađujuće simpatični roboti suputnici u igrici i čudan, raspadajući, ali živahan grad u kojem žive, također su vrhunske tačke ovog naslova. Nisam očekivao da će me okruženje ovoliko privući i zaokupiti moju maštu. Ako vam se sviđa puzzle avanturistička igra koja nagrađuje znatiželju i ostaje svježa cijelim putem s predivno razrađenim svijetom, morate igrati Stray.

Još od najave igre bojao sam se da će se Stray na kraju osjećati previše jednostavno. I dok pišem ovu recenziju smatram da je to jedno od glavnih pitanja na koje trebam dati odgovor. U današnjem vremenu smo već pomalo i navikli da igre imaju super ideju a zatim realizacije iste bude toliko loše da se razočaramo. Stray ipak uspeva balansirati, inherentno je zanimljivo istraživati ​​kao mačka, a uništeni grad je savršeno igralište.

Ima toliko prostora za istraživanje kao mačka, ali “put napred” nikada nije neodoljiv ili tup.

U manje sposobnim rukama ova igra ne bi imala ni približno toliki protok, a mislim da je to ključni sastojak. U Stray, ako se čini da mačka može skočiti na površinu, velike su šanse da može. A da bi se stvari odvijale, umesto da ručno skačete i slećete kao u 3D platformeru, samo ćete dodirnuti “skok dugme” kada vidite vizualni upit. Rezultat je igra o mentalnom crtanju staze ispred vas, umesto igre u kojoj trebate napraviti pedantne precizne skokove. Nikada se nećete brinuti da ćete pasti, a sve se čini dovoljno uverljivim.

ISTRAŽUJ SVE!

Rano, u prvom od dva glavna diela grada, proveo sam toliko vremena skačući po cevima, klima uređajima, zidovima, krovovima, što god hoćete, svakakvim stvarima koje bi bile samo pozadinski detalj u bilo kojoj drugoj igri. Bio sam odlučan pronaći energetska pića za razmenu s trgovcem, muzičke note koje ću dati muzičaru i kolekcionarske “uspomene” za svog malog saputnika drona, B-12, koji je glavna sila ove velike priče o begu.

Nisam *trebao* pročešljati sirotinjske četvrti do tačke pamćenja, ali bio sam toliko zadubljen u pronalaženje svakog zabačenog kutka i pukotine da mi nije smetalo, uživao sam. Isto se može reći i za kasnije područje, Midtown, s nekoliko škakljivih zagonetki o kritičnom putu o kojima treba razmišljati. Izazov mi se činio pravim. Ako ste u nedoumici, raspitajte se i dopustite da vam neonska svetla privuku pažnju.

Uz pomoć vašeg drona, možete komunicirati s gradskim robotima i jednostavno spremati predmete za rešavanje zagonetki, predstavljajući ih likovima usred razgovora kada situacija to zahteva. To je stvarno pojednostavljen sistem, nikad ne žonglirate s previše predmeta ili brinete o prostoru na inventaru, a NPC brbljanje je sažeto.

Svi botovi s ekranima imaju imena i verojatno ćete ih se takođe setiti; ostavljaju trajan utisak. Baka, ljubiteljica pletenja, mi je lični favorit.

NEOČEKIVANA HALF-LIFE VIBRACIJA

Između većih zona probijaćete se naprijed u linearnim sekvencama, od kojih su neke užurbane jurnjave. Glavna pretnja? Proždrljiva horda skačućih Zurka kojih se čak i roboti boj, jedan od nekoliko elemenata u Stray koji me podsjeća na najbolji Half-Life 2. U početku nemate nikakvog pravog izlaza osim da pobegnete ili pritisnete dugme da se otresete ako skoče na vas. Međutim, kasnije ćete dobiti oružje sa svetlom da ih ubijete. Srećom, u oba slučaja, programeri ne preteruju sa ovom jezivom gmižućom hordom. Zurkovi se rano u igri pojavljuju, a akcija lepo pristaje uz istraživanje bez stresa. Ali Stray ima još toga u rukavu u kasnijim poglavljima.

Ne bih rekao da postoji “borba”, a čak i da postoji, vrlo je ograničena. Dakle, ako je to bila briga, ne brinite.

DA LI JE IGRA PREKRATKA?

Moram pohvaliti i tempo igre. Na kraju sam (sretno) završio Stray u jednom dahu. Ipak, igra je duža nego što sam očekivao, trebalo mi je dobrih pet do šest sati. Temeljno sam pretražio većinu područja, ali sam ipak naišao na nekoliko kolekcionarskih predmeta. Ako tačno znate kuda ići, mogli biste ubrzati ovu igru za nekoliko sati, ali to nije indikativno za prvo igranje. Siguran sam da će mi trebati još nekoliko sati da pronađem tajne koje mi nedostaju, a srećom, postoji opcija odabira poglavlja nakon čišćenja igre, tako da ne morate igrati celu igru ispočetka.

Upravo zbog toga što igrate kao mačka, što osećamo i ponašamo se tačno onako kako se ponašaju mačke, igra pogađa mnogo jače. Ponekad može biti emocionalna bez izgovorene reči. Mali detalji ponašanja u animaciji idu tako daleko. Opet, ne morate biti “cats lover” ,postoji mnogo toga što treba ceniti u vezi sa ovom postavkom post-ljudskog cybergrada, koja deluje prikladno za život, a služi i kao zabavni okomiti prostor za igru. Možete reći da kreatori znaju potpunu sliku ovog svemira, ali ostavljaju prostora našoj mašti da popuni određene praznine.

Stray se na kraju oseća potpunim.

Zaključak:

Ovaj uništeni, ali pun nade naučno-fantastični svet izgrađen je na autentičan, promišljen način, a ubacivanje normalne mačke koja voli komadati kauče, prevrtati kante sa bojom i šuškati se na nasumično ugodnim mestima,  tako je sjajna kombinacija. Razigrani nestašluk i druge mačje sklonosti neće stati na put vama, ljudskom igraču, koji se osećate kao da “imate kontrolu”.

Stray ekspresivna umetnička režija, zanimljiva muzika, osvetljenje tipa stop-and-snap-a-pic i promišljeni dizajn nivoa stapaju se u jedno od mojih najdražih igračkih iskustava godine.

Tako sam sretan što Stray postoji i što je BlueTwelve Studio napravio ovo.